Mjesni odbor — Storija o tovaru i tezaku

Pasalo je vrime kad si

na skini nosi brime

sesicon te tuka tezak

dok klea ti ime

A nisi sempja ne bi ni ja

toliko piza nosit tia

da san iz sica vode pia

i samo travu i’a

A isto suza zapne u oku

kad te se covik siti

danas dogna si dvi bije

sutra restu apetiti

Sic vode bokun trave

ma uvik ista spiza

od prvinja do nedije nosis uvik nisto

nosis uvik vise piza

Ref. 2x

Ne bi te o moj tovare

proda za nikakve pare

Nego ca ti ocu rec

i tezaka triba svatit

on je grintav oce lec

pa te zato voli mlatit

Sporak, umoran iz po’ja

ma oce doma doc

samo ronca niga voja

janci priko sela proc

Kad ispruzi on na posteju

tilo ca je crklo

zadnjin pokreton kazije

vidi vanka vec se smrklo

Viruj tebi je tesko

a njemu jos i teze

kad te cuje di zareves

pod ponistru kad te vezen

Kako pismu zavrsajen

pomalo me vata smih

evo, jos samo bokun

jos samo koji stih

Neka ne bude ovo pisma

neka bude storija neka

ca isprica je redikul

od negdi iz daleka

Ni radnje ni refrena

ova storija nista nima

pa vam fala na strpljenju

od srca, fala svima

Ova storija u biti

more recenicnih rima

u kojoj je prava poanta

svoj smisal izgubila

Ref. 2x