Mjesni odbor — Zalost i nevoja

Dozrila je smokva, cidi se mlic

doli si na rivi, a ne mogu ti pric

jemas duge vlasi i lipe oci

obasjavas mi put ka zvizda u noci

Ti kraljica si moja, Teuta ilirska

u srcu mi je skoj, a daleko je Irska

narancasti vlasi, duse zelene

ne mogu bez tebe jer dusa mi vene

Ref.

Sotobraco priko skoja

gredu zalost i nevoja

ca ce meni jubav tvoja

kad ti vise nisi moja

Od onega dana kad napustila si skoj

uvatila me smanta, ja vise nisan svoj

sad cili san u tuzi, sidin na skrapi

Sunce me grije, iz mene vino hlapi

Al’ voli san sve ca na tebi je bilo

provodi san sa tebon lito cilo

moli san Boga da zaboravin na te

a ruke moje jos uvik za tebon pate

Ref.