Mladen Biocina — Cvice na ponistri

Svakega je jutra na tvojoj ponistri

tvoje lipo cvice docekalo mene

ma, najdrazi bi´ je i meni i tebi

oni pitar pun murtile zelene

oni pitar pun murtile zelene

Svakega san jutra s motikon na rame

pasov´o polako priko tvoje kale

nisto me je uvik tin puten gonilo

oli su me tamo tvoje zelje zvole

oli su me tamo tvoje zelje zvole

Zna´ san svakeg jutra, da cu na ponistri

vidit´ ti obraze, lipe i rumene

i kako se sritno, kroz bus o´ murtile

sjaju tvoje zjene, droge i srcene

sjaju tvoje zjene, droge i srcene

Uvik si mi, doli, hitila grancicu

ja bin je busi´ i za uho stavi´

a ti bi pobigla u skurinu kuce

kako da se strasis o´ moje jubavi

kako da se strasis o´ moje jubavi

Nison te pita´ nikad, kako je to bilo

da si ti bas uvik, uvik

cvice, cvice zalivala

kad son ja pasov´o, kad son ja pasov´o

pod tvojon ponistron

Ma, ni ti nisi mene

ma, ni ti nisi mene

ma, ni ti nisi mene

to nikad pitala, to nikad pitala