Monteniggers — Mladi pistolero

‘Alo ko je to

ja sam b’ate

e, sto se cini

ma nista, covjece, uzas

reci mi, jesi bio vanka sinoc

jesam, jebo te, znas sto se desilo

ne seri, sto

neces vjerovati, slusaj ovo

Bio je pun bijeli mjesec i crna vedra noc

kad u nocnu setnju ja sprem’o sam se poc’

obuk’o sam jaknu i navuk’o vunenu kapu

i polako izas’o da ne probudim mamu i tatu

A kada je izas’o iz svoje kuce

on nije znao da uskoro bice vruce

osjetio je odma’ da ga neko prati

da zivota zeli da mu se lati

I nista ne slutec’ u sred tog crnog mraka

iza sebe cuh zvuk necijih koraka

polako se okrenuh i vidjeh iza mene

kako me prate tri poznate crne sjene

Srce mu je pocelo jace da lupa

ouh, kakva sada situacija glupa

da potrci desno ili mozda lijevo

sve u svemu, njemu je uskoro pop zapjev’o

Dje cu sad, lele mene jadnom

kojom sad da krenem bandom

potrcacu desno pa sto mi bude

mozda te face ne stignu da mi naude

I sekund posto misao ta na um mu pade

nesto tvrdo udari ga posred brade

pa nogom u stomak jos jedan sut

onesvijescen jadan pade na vlazan put

Kisne kapi na mome licu

otjerase mi iz glave nesvjesticu

bijah pokraden, skoro polu gol

u glavi i stomaku parao me strasan bol

Zar ovako da nekoga prebiju i pokradu

i to u njegovome rodnom gradu

tako mu i treba kad se nocu seta sam

setnju je mog’o odloziti kad bude dan

Dosa’ je doma otecen ka’ slon

do kreveta ne stize, pa pade na itison

probudi ga ujutro suncev zracak prvi

u ustima jos bijase zgrusane krvi

Od silnoga bola doslo mi je da se derem

te odo’ ja pod tus da se malo operem

peklo, peklo, peklo me, pec’ ce i vas, majke mi

najebacete svi

Kao sto je naumio, on uradi to i iste noc sijeva

kod jednog kafica rafal se cuo sve do neba

lezase oni mrtvi tu i snivase vjecni san

a on se okrenu lagano, baci pusku i ode sam nasmijan

Sve je bilo tuzno noci te

hej, gadan li si, zivote

I sada mislim o svome daljem zivotu

kako u cet’ri zida ja dozivjecu stotu

raskrsce sa dva puta

put za pakao ili mozda na nebo

Okovi, celija, samoca, ludilo

griza savjesti, ma zivot je sranje

i sranje je zivot

Ako postoji Bog, Boze, oprosti mi

i sve moje grijehe sada speri ti

ako to, samo to ne uradis za mene

onda zivota nema nego odmah ubij me