Mozda je ovo
sasvim obicna prica
poceo sam raditi
u petnaestoj
U invalidsku penziju
otisao sam u pedeset i petoj
a na svakom referendumu
ja sam glasao za
Udarnik na svakoj
radnoj akciji
covijek bez mane
straha i pun ideala
Sad sam podstanar
sa zenom, sinom
unukom i snahom
i pitam se, kome vjerovati
Ref.
I nitko nikad nece
reci da nisam postojao
ne, nitko ne smije reci
da nikad nisam postojao
I pokusao, razbijen u gomili
trazio nesto vrijedno paznje
a iznad svega sebe
i skrivenu zelju za sutra
I moja slika jos se
cvrsto drzi na mramoru
i nitko ne smije reci
da nikad nisam postojao
Ref.