Muriz Kurudzija — Jedan covjek umoran od bola

Kraj malene rijeke sto nemirno tece

jos i sada stoji jedan bagrem bijeli

u njegovoj sjeni dok je moja bila

jedno drugom mi smo u ljubav se kleli

Ref.

Sjetili se da je neko ceka

pokraj rijeke u jesenjoj noci

jedan covjek umoran od bola

ceka zenu koja nece doci

Dok bi vece divno obavilo polja

spustajuci veo po bagremu svenulom

ljubio sam usne kao plamen vrele

igrao se njeznom plavom kosom njenom

Ref.

Sad vjetrovi hladni u jeseni sjetnoj

zasipaju rijeku liscem koje vene

sve ostade isto na obali nasoj

samo ona vise nije pored mene

Ref.