Sto ostaje dusi becarskoj
kad prebrzo mladost mine
ne cuju se stare pjesme
prijatelji moji, gdje ste
da se opet s vama napijem
Kuci vise cesto ne idem
tek ponekad majku obidjem
i kad pita ja joj kazem
ne mogu da srcu slazem
i ne kanim da se ozenim
Drugu ljubit’ nisam mogao
ne kazem da nisam probao
al’ u srcu samo jedna
koja ne zna da je vrijedna
da se zbog nje zivot potrosi
Sad mi nekad dodje zao
konja kojih nema vise
prolazim kraj njene kuce
kao da je bilo juce
al’ se davno Tena udala