Ne mogu se tocno sjetit’ ljeta
al’ je prosla dvadeset i peta
u Somboru bjehu drugi dani
volio se zivot u kavani
voljele se svadbe i sviraci
dobri konji i dobri igraci
Bjese onda vrijeme sasvim drugo
u birtiji sjedilo se dugo
pjevalo se sve do bijelog dana
svirala je banda odabrana
Sanjiku su znali Grebenara
i cuvenog Gezu Begesara
i moj otac volio kavane
dobro vino, pjesmu, tamburase
kad ga tako zgrabi zora bijela
dosao bi kuci bez cipela
Bjehu neke krasne noci lude
pod prozorom tambure te bude
kraj Dunava sva su sela mala
sokica se bunjevcu dopala
bit ce vina, satri i dvoprega
a svirat ce Mika iz Bereka
Mika svira sve se zaboravi
ne znas dal’ je u snu il’ na javi
Subotice na sjeveru Backe
ti si srce pisme bunjevacke
mnoge tvoje zore bjehu plave
slusajuci tamburase prave
Na daleko ne bjese im para
spominju se kao pjesma stara
igralo se sve do zore rane
backo kolo, ono, na dvi strane
Joza Petres igra od milina
a na glavi boca puna vina
kolo igra, sva’ko mu se divi
nek’ se znade da bunjevac zivi