Stihom kao rijekom nekom tecem
nabujale vode sjecanja
lete misli, na put opet krecem
Boze, opet noc od uzdaha
Vani jesen u krosnjama sjedi
oci su joj tuzne, duboke
kaze, nemoj plakati, ne vrijedi
suza tugu isprat’ ne moze
Ref.
Slagali mi pijanom pred zoru
da je neke druge usne ljubila
vidjeli ih zajedno na soru
a stoput mi se Bogom zaklela
Nisam, vjeruj, ociju mi mojih
to ti lazu samo da nas zavade
jos se sjecam ludih rijeci svojih
gresna duso, dalje od mene
Dogorjela svijeca, noc mi bjezi
stara pjesma prvih pjetlova
vani zora puca ko da snijezi
ima l’ kraja tuga bestija
Vjetar, stara skitnica, me tjesi
i promuklim glasom sapuce
nemoj psovat’ mladost i ne grijesi
sto je bilo bilo neka je
Ref.