Znas, miris jeseni me podsjeti
na neke veceri davne
tvoj smijeh iz druge sobe
cula sam za tvoje pohode slavne
Znas, obukla sam onu haljinu
on drzi bocu tvoga vina
od tebe imam samo istinu
hladnu k’o vjetar s planina
Ref.
Da, mogli smo i puno bolje
da, premalo je bilo volje
jer s tobom bila sam sama
samoca udvoje slama
A mogli smo do kraja svijeta
do novih zvijezda i planeta
al’ u tvom brodu svejedno
mjesto je samo za jedno
Znas li da sve sto pisem pobrisem
rijeci se guzvaju same
u grlu zastanu, pa prodisem
kad pojavis se iz tame
Ni s njim o tebi ne razgovaram
a on mi toci jos vina
ne zna da toci golu istinu
hladnu k’o vjetar s planina
Ref.
On me gleda, on me zeli, on me treba
ali to me ne veseli