Natasa Mirkovic — Pustam sve

Tu svud’ je snijeg

i sav bijeli je brijeg

samo moj je vidljiv trag

tih, osamljen, hladan prostor

Nikome bas nije drag

a vjetar vije k’o u meni mecava

obuzdati je ne znam ja

Ne vjeruj im, sve taji ti

radi to sto od tebe traze svi

ne osjecaj, ne otkrivaj

tom sad je kraj

Pustam sve, pustam sve

jer sad je vec krajnji cas

pustam sve, pustam sve

nek’ se cuje i moj glas

Nevazni su zli jezici

nek’ se bijeli sve

jer snijeg meni nikad ne dosadi

Cim gledas izdaleka

vec su brige manje tad

i sav strah sto me je stez’o

vise ne dira me sad

A saznat cu jos ovu noc

dokuda seze moja moc

bez zabrana jer slobodna

sam ja

Pustam sve, pustam sve

i postajem vjetra dah

pustam sve, pustam sve

jer napusta me strah

dosla sam da ostanem

nek’ se bijeli sve

Tu moja moc je nasla

put kroz leden zrak

i lako podize se

snjezni dvorac na moj znak

A zakletva se radja

sad u srcu mom

da necu vratit’ se

jer ovo je moj dom

Pustam sve, pustam sve

k’o da lebdim vec iznad tla

pustam sve, pustam sve

jer svoja sad sam ja

Svice dan, svud’ su snjegovi

nek’ se bijeli sve

jer snijeg meni

nikad ne dosadi