Nedeljko Bilkic — Majko pusti mene da ja idem kuci

Kao dete odveli me

u daleki svet

al’ sam ipak zapamtio kucu

beli bagrem i crveni cvet

Majko pusti mene da ja idem kuci

i da zivim zivot pevajuci

da ne gledam tudjeg sveta sjaj

tamo gde sam rodjen da docekam kraj

Kraj bagrema prva ljubav

i poljubac njen

a cvetic joj kosu okitio

mani zlato kad sam odvojen

Sanjam selo, drustvo moje

cekaju me svi

i voljenu kraj bagrema belog

suncu sapce dragov ljubi mi