Nedeljko Bilkic — Sto se tako ljudi cude

Godine su ipak ucinile svoje

brigom iskovano srebro kosu krasi

al’ u srcu mome ostao je plamen

koji cak ni vrijeme ne htje da ugasi

Ref.

Sto se tako ljudi cude

sto mi oko svuda sara

zar ne znaju da za ljubav

ne postoje srca stara

Knjiga mog zivota

od hiljadu strana

nece, nece skoro

biti ispisana

Rekose mi tako, jesen mi se blizi

neka, nek’ pricaju sta zele i hoce

zivot me je ovaj davno naucio

da u jesen stize ponajsladje voce

Ref.

U zivotu bijese i Sunca i kise

i prosle su mnoge jeseni i zime

a jos mnoge usne u okrilju noci

i njezno, i krisom sapcu moje ime

Ref.