Tri jablana uporedo rasla
iz korijena jednog, snagu vukli
do oblaka granama izrasli
krosnjama se s vjetrovima tukli
Vatrene ih vatre pekle
nebeske ih strijele bile
gromovi im grane sjekli
al’ ih nisu oborile
To ne bila tri vita jablana
koje vihor lomi i povija
vec to bila tri dobra jarana
Jovo, Ivo i jaran Alija
Srecni kao prava braca
zive jedan uz drugoga
znaju da je sloga jaca
od zuluma svakakvoga
Dusmani ih zavadjali kleti
jedan drugom ognjen da zapali
al’ jarani prije bi umrli
neg’ dusmanu cast i obraz dali
Cvrsti kao kremen kamen
sretnom zemljom ruze sade
crveni im bajrak znamen
pod njim svoju srecu grade