Nermin Puskar — Kriv

Koliko praznih dodira

u zadnjim danima, izmedju neba i dna

i kako hladnim hodnikom, koji kraja nema

podnijeti takvu tebe

I nista nije daleko

samo kojim putem poc, pitam ljude

ni zivotinja ni Bog, ali kriv

uvijek tako bude

Vise me ne volis, ko nekad

vise me ne zelis da znas

sad kad mi treba utjeha, neka

da me omota, e

Koliko praznih dodira

sad kad je zivot tren

nova bol, sibirski led

i kako strah da utopim

a tebe nema

zasutim, stisnem zube

Jer nista nije daleko

samo kojim putem poc, pitam ljude

ni zivotinja ni Bog, ali kriv

uvijek tako bude

Ref. 2x

Vise me ne volis, ko nekad

vise me ne zelis da znas

sad kad mi treba utjeha, neka

da me omota, oko srca ranjena

Vise me ne volis, ko nekad

vise me ne zelis a znas

da si mi ti jedina rijeka

sto me vodi, daleko od stvarnog nemira