Nervozni postar — Bilo jednom u SFRJ

’66-e sedme i osme

djeca smo bili ja i ti

mati nas je za skolu

spremala, peglala

a mi smo cetvorke donosili

’66-e sedme i osme

prava raja smo bili mi

gore na tavanu stare zgrade

filter lovcen smo pusili

’66-a sedma i osma

crno-bijeli televizori

oh te male kutije drage

i smetnje smo strasno gledali

’70 i prve, druge i trece,

prvi put smo se brijali

Adama i Evu i Cik i Start

kradom (kradom) smo kupovali

I dobro je rek’o moj debeli stric

kuzio je on to jos i tad

ej moja djeco, budalasta djeco

nikada vam nece biti kao sad

Pred starom zgradom

na kraju grada

tamo gdje smo odrasli mi

ponosno stoji jos i sada

opel rekord zardjali

Pred starom zgradom

na kraju grada

u zivot smo stupali

a da je sve samo sarena laza

pojma s pojmom mi nismo imali