Nikola Maras — Eh, da mi je opet sresti

Krenuh ljetos ja na more

nisam znao da cu sresti nju

imao sam svirku dolje

dvije gitare, ja i drug

Pratila me pogledima

zeljela je imat’ mene i ja nju

sjedoh jedne noci kraj nje

malo pijan, malo lud

I onako, sve kroz pricu

vidjeh da nije odavde

zeljela je usne njene

da joj kradem

Ref.

Eh, da mi je opet sresti

crne oci, crne kose

i dzempercic oko struka

usne vrele da me nose

Eh, da mi je opet sresti

pa sa njima sve do zore

samo one, samo one

znaju moje brodolome

A i danas ko kroz maglu

vracam slike, vracam prosle dane

pisem pjesme, nizem rime

tako lijecim stare rane

Krenuh ljetos ja na more

nisam znao da cu sresti nju

prodje ljeto, s njim sve ode

hej zivote, hej zivote

Ref.