Nikola Puzovic — Kobna vremena

Ref. 2x

Kako je bilo nekada i kako je sada

vise ni ne postoji nikakva nada za necim dobrim

jer zivi se u vremenima kobnim

sve ovo je santa leda

koja ce potonuti kao sto je nekoc Atlantida

Cesto pozelim da zaspem

i vise nikada se ne probudim

cesto desi se da ludim

pa nerijetko sam sebi se cudim

Sam sebe znam da kudim

pa na mic-u nekada emotivno se praznim

i svu bagru gazim ili samo lazem

nebitno je meni sta god da kazem

Dugo vremena ni sa kim se ne slazem

nigdje ne idem, nigdje ne izlazim

i ni sa kim se ne nalazim

nista ne mogu zaboraviti, sve dobro pamtim

Da sve je kul, samo se pravim

i cesto pomislim kako nemam vise sta da izgubim

omedjen mislima crnim iako tvrdih da ih nema

u mom zivotu previse je problema

Sam protiv sebe se borim

i radi nekih stvari se mrzim

redovno se przim

i u mislima beskrajno kruzim

A cime drugo nego ovim da se bavim

prilika je to da totalno se oslobodim

pa da i nesto progovorim

iako moge teme ne zelim da zaobilazim

Znam i sam da moram dobro da pazim

dok panicno u svoja cetiri zida se znojim

no, svakako nicega se ne bojim

sta cekam ja i ima li nade

Nije ni bitno, jer sve i svi ionako mi se gade

tuga je golema, sta napravit’ vjecita dilema

mnogima je tako, ali sumnjam ikome ovako

umrtvljen zestoko, godinama bih plak’o

Jesam ili nisam, navodno jos ziv sam

nikad nije mi jasno sta kome kriv sam

svaka prica izgubila je smisao

mozda bolje bi bilo da nista nisam ni pisao

A mozda trebao sam i prije — ne znam

sada sve svodi se na to da rjesavam sljam

da sve nije tako crno kao prije potvrditi mogu

jedini spas okretanje je Bogu

ali u sustini sve ostaje isto

Samoca narocito, pa onda nikoga ni ne trebam

ili samo kenjam, volim sam biti

takav od malih nogu, od vampira se kriti

misliti o proslosti, vrijeme gubiti

Razmisljati o smrti, o boljim vremenima sanjati

i o snovima koji ne mogu se ostvariti

pozelim zapaliti — negdje daleko

da ne mogu me naci, pa ’ko bi rek’o

Da sve ovo ne moze proci, da ista je tesko

nema pozitive, pa misli pretvaram u stihove

kakve — takve, meni je dobro jos

i ne znam u cemu je stos

dok vrijeme ide i kroz sve ovo koracam potpuno bos

Ref. 4x