Novak Tesic — Prolece na Kosovu

U mome kraju procvalo demonsko cvece

pakleni dekor pravi sablasni maj

zamro je zivot, puste su njive i kuce

oblaci smrti zastiru suncev sjaj

Ref.

Ko se to igra ranama prolecnog jutra

pa svaka stopa ostavlja krvav trag

ko bolnoj dusi poklanja besana sutra

ognjiste zgaslo i pusti kucni prag

Zatrepte gusle, opsena slobode sikne

jutrom se belim prospe vekova krik

cim vetar besni, s planine, bahato rikne

dolinom celom zavlada grobni muk

Ref.

Zivim u getu, cinicnom poklonu sveta

golgota moja dobi epilog klet

zalivam suzom bozur, on prkosno cveta

umrlom nadom odise njegov cvet

Ref.