Novi Spomenari — Katarina

Vec pada list sa breze plave

nocas mi stihovi veju iz glave

zastade Dunav u vecnom toku

k’o Katarina u mome oku

Ref.

Zmurila je kad sam je zagrlio

zmurila je kad sam je poljubio

zmurila je kada sam je gubio

Katarina, Katarina

Na putu mom postoji zid

ladja ce moja pasti na hrid

utpopice se jarboli sneni

tuga ce pripasti samo meni

Ref.

Na keju ladje vec davno trule

jos jednu casu pa krecem na put

jutro je palo sa stare kule

dizemo sidro, nisam ljut

Ref. 2x