Oliver Dragojevic — Cetiri stadjuna

S rukom za ruku su cet’ri stadjuna

moji se dani kroz vrime vuku

s teplim i ladnim zivot se misa

zari me sunce, pere me kisa

S rukom za ruku su cet’ri stadjuna

ca daje gazin, vrime mi bizi

stadjuni moji, jos od pocetka

korak po korak kraju su blizi

Stadjuni, stadjuni moji

di je sad ono prolice cvitno

stadjuni, stadjuni moji

i lipo lito, vedro i sritno

dok jesen stare lisce na stazi

ruke mi stiscu ozime mrazi

stadjuni, stadjuni moji, stadjuni

S rukom za ruku su cet’ri stadjuna

ko ce izdurat, do kraja gazit

jedni ce nestat ka da ji nima

na me ce pazit jos samo zima