Oliver Dragojevic — Disem

Bude me zvuci covjeka

vuku me mreze ribara

i mada ne dam se

a ruke su im jake

Sad i vide me

lica im se blize

i tada umirem od sudbe

sto mi uze sve snage

Dozivam mutne valove

u pomoc da mi doplove

jer mada ne gledam

ja vidim da se mjenjam

I mada nema me

ja znam da samo drijemam

i sada covjek sam

i ne sjecam se boja iz dubina

Ref.

Disem, ja disem

grudi mi se stezu

i gusim se jer osjecam da

disem, ja disem

tijelom ja sam covjek

a dusa mi je more

Prolaze moje nevere

cekam jos svoje valove

i kada dodje mrak

da tijelo mi proguta

Ja bit cu radostan

i umoran od puta

oci sklopit cu i u snu

bit cu pjesak na dnu mora