Oliver Dragojevic — Fedra

Kad jednog jutra rasprsi se mrak

i bude dan, i bude dan

kad jedne zore probudim se ja

iz dugog sna, iz dugog sna

O Fedra, potrazit cu te tad

O Fedra, ne zelim biti sam

O Fedra, pozuri k meni tad

O Fedra, ne budi samo san

Opet trazim onaj stari put

tog grimiznog svijeta

sto se rada u zori

opet hrlim k tebi kao zvuk

i poznata slika

sto se vraca i gori

Fedra, u toj novoj zori

Fedra, u grimiznom jutru

Fedra, u meni jos gori

Fedra, plamen tvoj

Kad zivot mi se priblizi kroz noc

i dodje dan, i dodje dan

kad oci zore prekinu taj muk

kroz pjesme zvuk, kroz pjesme zvuk