Oliver Dragojevic — Nista nova

Nista nova, nista nova

posli feste kisne vala

u pitaru lipi snova

cilo lito tu si stala

rastimane sad su ure

zatvorene gnjiju skure

sad sivotu, punon zima

okrenuta nan je prova

odrisena vec je cima

nista nova, nista nova

Pala je u more stina

i prozebli grdelini

uz gradele, kraj komina

nima ko da te zamini

i dok jugo stalno jaca

oko kuce reste draca

sve se sprema da podivja

a mi kano stara bova

plutamo bez pravog cilja

nista nova, nista nova

Uzalud privrcen foje

ca ce rec mi na sva justa

svi govore bit ce boje

barbirija vec je pusta

vaja vrime niz skaline

vonj mizerje i morbine

i briskulu dikod baci

klapa ca jos ni gotova

da ostari po bonaci

nista nova, nista nova

Finili su pusti kanti

i promukla vec je klapa

i po dobru svak te panti

starec s nama sve do scapa

naresle su nove plime

popucale surgadine

jos se pine dugi vali

i po mistu reve tovar

jarboli u more pali

nista nova, nista nova