Oliver Dragojevic — Sat klavira

Sve lijepe stvari sto ih se uci

da s nama traju i s nama zive

k’o dijete saznah u vasoj kuci

sto jos se bijeli u srcu rive

Uz klavir plah ja sam k’o mnogi

zanesen bdio uz vase prste

i niste znali, onako strogi,

da i u meni sve zice drhte

Ref.

Na drugom katu, nadomak luke

glazba jos traje ko let leptira

u vase bijele dok gledah ruke

da l’ srce slusah il’ zvuk klavira

Vas glas je bio, uz tihu lampu

za mene tajna, sjaj zutog plisa

k’o kapi jutra u svijetlom slapu

k’o blagi rujan u sjeni kisa

Jos pamtim klavir do samog zida

i dah starine na porculanu

i kako cesto, od pustog stida

od vas sam krio znoj na svom dlanu

Kad bi se note prosule stanom

k’o njezno cvijece uz miris zbuke

sve sto sam duzan djetinjstvu ranom

uz Vas se zace sa cet’ri ruke

Ref.

Da l’ isti miris jos cuva kuca

i vase rijeci da l’ drugi cijene

na zidnom satu, uz pomoc kljuca

za vas da l’ kuca sad ono vrijeme