Oliver Dragojevic — Vise nismo svoji

Blago tvon kusinu

ca ti jubi lice

blago onon vinu

ca ti usne poji

Nek’ ti taknu rame

oblaci i tice

ne racunaj na me

vise nismo svoji

Svitlosti u nizu

prostiru se lukon

a nas magle grizu

sami smo ka skoji

Jos se tiho, tise

misec takne rukon

ja to vise ne znan

vise nismo svoji

Ref.

Samo vitar svira

note bez refrena

prste tvoje dira

celo tvoje znoji

Ka andjeo plavi

jos si lipa zena

ali ca mi vridi

vise nismo svoji

Gledan ih, ne tajin

ponistre tvog stana

i ja od njih sjajin

dok se srce dvoji

Gledan te u cudu

zivot moj se grana

sve mi je zaludu

vise nismo svoji

Ref.

Ali ca mi vridi

vise nismo svoji