Oliver Mandic — Smejem se, a plakao bih

U cudno lepu noc ti nestajes

okreces mi ledja i odlazis

i vidim da sam bivsi, da si opet s’ njim

jos jedna nocna mora i pomirenje s’ tim

Da li sam ikad bio grub, prema tebi ja

da li si cula ruznu rec, mozda nekada

a samo kad se setim sta pricala si ti

suze mi podju, al’ za tren sve zaboravim

Ref. 4x

I smejem se, smejem se

smejem se, a plakao bih

Sada me bacas kao stvar, istrosenu stvar

zaboravljas me kao los, ruzan dan

a samo kad se setim sta pricala si ti

suze mi podju, al’ za tren sve zaboravim

Ref. 8x