Olivera Katarina — Sanjam

Srela sam ga jedne julske noci

u bistrou zvanom Sen Zermen

al’ mislila sam da cu samo proci

neprimetno, tiho kao sve

Tu je bilo mnogo sretnih ljudi

on sa svojim drustvom ipak sam

al’ pogledom sto tako strasno ljubi

pomuti moj mir i sve sto znam

Sanjam tihu noc

u bistrou smo jos samo mi

grli me covek taj

sve sam vise i vise sa njim

Sanjam, sanjam

one dane i sate sa njim

i cujem jos poslednji voz

usne mi ljubi, ljubi i place on

Sanjam