Probudim se u sobi
privezan za bijeli krevet
oko mene aparati
igle zabodene u vene
Odjednom stvori se
osoba sto lici na mene
kaze — dobro jutro sine
sjecas li se svoje sjene
Jednom bili smo k’o jedno
zvali su nas Robi
sad smo podvojene licnosti
pali smo u borbi
Tvoje preveliko srce
samo najednom je nestalo
izgubio si osjecaje
i tada ja sam nestao
Al’ brate, ne znam tko si
jebeno sam zbunjen
ne brini se nista
evo uzmi papir, tu je
Uzimam taj papir
vidim napisanu pjesmu
sto pisana je onda
kada sam poznavao srecu
Vidis, vjerov’o si ljudima
i vise neces nikada
bila ti je potrebna
i vise nece nikada
Ono sto si uvijek htio
konacno si dobio
dobio si srce
sto se ne dici emocijom
Postao si hladan
postao si kocka leda
puk’o si zamracio
ubila te tvoja pjesma
Postao si covjek
kao i svaki drugi
jesi sada shvatio
sta znaci ta rijec ljudi
Ma ne zanimas me
nestani, nestani
ko si ti da pricas u kakvoj sam
ja to bolesnoj predstavi
Oprostit cu im svima
k’o sto sam im uvijek oprastao
ja sam Robi, pravi unikat
kucko, bolje znaj to
Ne mozes me ubit
ne mozes mi dusu uzet
vracaj mi to srce
na tvoje price pljujem
Bezveze se boris
nisi svjestan sta si radis
puk’o si na psihu
je l’ treba da te zgazim
Ne’s izdrzati jos dugo
jer ja vucem konce
ti samo mislis da mozes
tripujes borce
Ne zanima me nista
ja sam gori od bull pitta
i kol’ko puta padnem
tol’ko cu se puta dizat
Iz vene vadim infuziju
s krvlju pisem pjesmu
palim cigaretu i molim
za njenu srecu
Molim se za sve
za svakog ko me izd’o
molim se za sve
i ne krivim nikog
I za njihove lazi
na sebe preuzimam teret
jer na to sam navik’o
i mirno vracam se u krevet
Mirno vracam se u krevet
bok, bok