Parni Valjak — Klinka

Sivo jutro nad gradom

i dan tek se budi

zakasnjela klinka s

tuluma kuci zuri

Pet je sati, u prvoj fazi

cudna raja gradom plazi

nasminkana, skockana

odudara od svijetla dana

Zeleno se pali

ona prelazi ulicu

zastitu trazi u nekom

dobrocudnom licu

Princa svog je srela, dobila je

al’ se ne zna da l’ je htjela

Njen stari je u penziji

spavati duze moze

ona zuri kuci da

ostane cijele koze

U tramvaju je neka stara

baka gleda cudno

kao da joj zeli reci –

hej, dijete moje bludno

On je bio divan i

pricao joj krasne stvari

a ja vidim vuka gladnog

vuka kako dijete bari

Jer nije velika fora

prodati sminku i

zavesti sasavu klinku