Kada umrem
njezno mi otvori oci
da vidim taj karneval moci
gdje razum uzmice pred ludilom
Kada umrem
u osmijeh mi usta savini
da se nasmijem svojoj tastini
jer vjerujem da sam uskrsnuo
Jer kada odem
dzaba mi bilo svih bedova
bit cu jos jedan u hordi undeadova
kada mi cijenu zakace
Potpuno cijepljen od bjegova
zarobljen pod jednim od stjegova
kada mi omcu namjeste
san umire, bol ostaje
Kada umrem
glasno moj epitaf reci
da mogu ispricati djeci
da nekada bio sam covjek i ja
Kada umrem
moje truplo svijetu pokazi
za sve one sto zive u lazi
o slobodi pristanka
Tesko se ne saginjati
laksem putu naginjati
kada te za mosnje
drze prisilom potrosnje
Je li pobuna kooptirana
il’ unaprijed determinirana
i tko smo tada mi
moja ljubavi