Bilo bi divno ostati u travi
zivjeti kao pcela ili mrav
s otpalog lisca se napiti rose
jedino o cvijecu imati stav
Bilo bi divno biti kao ptice
poput sjene vrisnuti kroz noc
krali bi skupa tek dozrelo grozdje
isli bi nebu, da ima takvu moc
A kad nam jutro svane
smokve bi jeli s grane
zaljubljeni docekali dane
Pusti me da mastam
dugujemo sebi svasta
zasluzili smo barem ovaj san
Bilo bi divno ne javiti se nikom
otici k’o da idemo po kruh
ostaviti svijetlo, rucak na stolu
jesmo li spremni na zadnji neposluh
Da nam bude zbilja
miris bora, zutog smilja
nazdravimo da ne umre nebo plavo
Pusti me da mastam
dugujemo sebi svasta
zasluzili smo barem ovaj san
Ta ra raj ra ra ra
ra raj ra ra ra
raj ra ra ra
Ta ra raj ra ra ra
ra raj ra ra ra
raj ra ra ra