Pavel — Uz njega je nikad nije bilo strah

Sjela je na cesti

rukom zasjenila sunce

i dugo gledala

u horizont

On je vozio kao lud

zatomivsi trnce

srce je tuklo

kao marsu na front

I, odjednom, uz oblak dima

zarezi masina

razvukla je osmijeh

i popravila vestu

Ukrast ce je, znade

za dispet svima

ravno u Zagreb

pa svojti u Pestu

Ref.

Uz njega je nikad

nije bilo strah

Zivot sa susjedima

on je izucio za sofera

sa stricem i strinom

sve su dijelili bratski

On je izopcen ´39

pred najezdom proletera

zavrsili tamo

gdje pricaju svapski

Dobili su kcer

jedne prosinacke noci

smotuljak dobrote

sto mirise na rosu

On je radio na Aresu

sivoj hamburskoj koci

a nocu je sanjao

da joj ljubi kosu

Ref.

Ona je pristavila kavu

posluzila kolace

nije bas svakoga dana

da je mjesec sijecanj

Tad je zazvonio telefon

bio je to jedan od brace

stara, zao mi je

nije imao srece

Otvorilo se more

progutalo je barku

potonuo je brzo

zajedno s Aresom

Naljutila se tada

na mjesecinu jako

svaki je ustap

mracio s Aresom

Ref.

Usnula je mirno

okruzena unucima

i sanjala cestu

vrucinu na Svilaji

Uz miris kadulje i benzina

u bijegu pred svima

brige postaju sitne

kao mrve sira na tavaji

Opustila se suncem

upijala zvuke

sva opijena

u ljetnom dezenu

Sklopila je oci

rasirila ruke

on je dodao gas

i zivot se odvrtio u trenu

Ref.

Kategorizovano kao Pavel