Pedja Medenica — Na pragu ludila

Taj bol koji zivim, ti si mi poslala

otkad te nema zivot provodim sa njim

i sam sebe krivim sto nisi ostala

jos se za tebe Bogu molim srcem svim

Usne vise i ne govore

nase me slike s nogu obore

Ref.

Jos me progone tvoj osmeh i tvoje oci

bude me mamurnog u pola noci

eto me na pragu ludila

jer od svih drugih

bas ti si me ubila

Trudim se da zivim, al’ jos ne umem

tu sam da poginem, za tebe umrem

plasim se, na dobro ne ide

bezim od ljudi da mi tugu ne vide

Tu preko mog praga pocinje pakao

jer tebe nitko ne moze da zameni

i ne brini draga, ne, nisam plakao

ti znas da moje tuge placu u meni

Ruke zeljne tvoga dodira

a srce hoce da eksplodira

Ref.