Petar Graso — Kad ostarim

Ne vjeruj

Kad kazu da sam lud

Da me znaju

Od ‘ko zna gdje

I ‘ko zna kud

Reci ce da gone mene

A boje se svoje sjene

Sjene ruzne

kao ljudska cud

Pobjegni

Kad kazu da me znaju

Kad ti casnu rijec

Bez malo casti daju

Misevi su to u boci

Nisu moji to svjedoci

Njihove ih oci odaju

Trebas mi ti, snagu mi daj

Ti budi moj pocetak i kraj

Umoran sam i malo me strah

Zagrli me, trebam tvoj dah

Trebas mi ti, snagu mi daj

Budi moj put kroz trnje u raj

Kad utihnu svjetla i dim

Kad ostarim

Ne vjeruj

Kad kazu da sam tih

Da ne jeci pjesma moja

I moj stih

Ne leze im moje rime

Vjeruj nemam nista s time

Kriv sam

Jer sam bolji ja od njih

Trebas mi ti, snagu mi daj

Ti budi moj pocetak i kraj

Umoran sam i malo me strah

Zagrli me, trebam tvoj dah

Trebas mi ti, snagu mi daj

Budi moj put kroz trnje u raj

Kad utihnu svjetla i dim

Kad ostarim

Ne mari

Za sapat sto me vrijedja

Hrabrih ratnika

Sto napadaju s ledja

Ne ljuti se vec ih zali

Jer su sami, jer su mali

Ljubav nisu ni upoznali

Zagrli me dok nas ima

Zagrli me ide zima

Vrijeme ipak dolazi po svih