Petar Graso — Vera od suvog zlata

Idem doma jer kasni je sat

ona me ceka sva topla, sva meka

da ne more spat’

ja ljubin sve tise

jer nista joj vise

ja ne mogu dat’

Nesto me gusi

lezi na dusi

Zna i ona da me je sram

sta kraj nje san lega

ramenima slega

jer ne znam ni sam

sta da joj kazen

bez da joj lazen

i tugu joj dan

Nesto me gusi

lezi na dusi

Ja san volija nju

duson i tilon

sad se moran Sveton vodon

polit’ prid njon i sviton

Ja san volija nju

al’ zatvaran vrata

za ljubav falsu san da

veru od suvog zlata

Suti ona, sutin i ja

i vec smo dugo

jedno kraj drugog

ka’ noc i dan

i nije mi lako zivit’ ovako

i bit’ normalan