Petar Punk — Kosmar

I sada mi je nekako

ljepse kada sam sasvim sam

i ne razumijem zasto me vuces van

tamo gdje svi me pitaju

Moje ime, iduce rime koje ce mi zivot smjestiti

i da se nasmiju kada otpjevam

kako svako malo odlutam u pizdu materinu

Da se nasmiju mome kosmaru

u kojem djavo donosi rakiju

i rastace, za sve duse prodane

a samim time moje rime

bivaju sve mracnije

I noc me sada ubija

noc me naprosto razbija

i zauzima, polako napada

svaki kut mog razuma

U mojim mislima, u mojim ocima

manji ste od miseva

al’ djavo uspijeva da me otjera

u sume istocno od Edena

u pizdu materinu

Da se nasmiju mome kosmaru

u kojem djavo nosi mantiju

i smije se, ubija iz dosade

a samim time moje rime

bivaju sve mracnije

Na rajskom pragu

spoznat’ cete moju snagu

ubicu boga u svakom ‘ko darne nekog moga

I sada mi je nekako

ljepse kada sam sasvim sam