Petar Strukar — Viteska sela

Kada pjevam ovu pjesmu

sve me hvata neka jeza

i ugledam Srednju Bosnu

njena sela kod Viteza

Sa istoka Nadioka

ravnom zorom sunce grije

i zrakama svojim krasi

sliku gore Kalvarije

Od Santica i Topale

sela Rijeke i Kruscice

Kamenjaca, Dubravice

i tako do Poculice

Veceriske i gornje i donje

Krcevina i Jardola

od Zaselja i Ocica

do Gradine pjeva lola

Krizancevo selo nikad

zaboravu dati necu

Divjak, Bilu i Marose

Vitez grade nas ponose

Dva Mosunja Kalvarija

vec stoljece jedno spaja

nema ljepseg u svijetu

od nasega zavicaja

nema ljepseg u svijetu

od rodnoga zavicaja

Ja poznajem sve sokake

zavicajnu stazu svaku

sve od Jajca i Uskoplja

dole prema Kiseljaku

Srednja Bosno rodna grudo

ponosito ime tvoje

tvoja sela i gradovi

u srcima nasim stoje