Petar Strukar — Zivot u tudjini

Ova pjesma otpjevat’ se mora

koju znade cijela dijaspora

u tudjini mnogi tamo zive

i rodnome kraju svome dive

Otisli su zivot bolji trazit’

nisu znali koliko ce zalit’

tamo radit’, tudji jezik svladat’

a po noci rodnu kucu sanjat’

Bolno srce tamo bez nje pati

samo sanja kad ce da se vrati

kad ce zbogom reci toj tudjini

i vratit’ se svojoj djedovini

Oj tudjino, djaba tvoja blaga

srece nema bez rodnoga praga

i bogatstva sva njihova razna

kad bez roda dusa osta prazna

Da li tvoja blaga tol’ko vrijede

zal u srcu, ove kose sijede

suzne majke, oceva uzdaha

pogled s nadom uprtog u vrata

Kad na odmor dodjem kuci majci

kazu ljudi — evo dosli stranci

strancem tamo, a i ovdje zovu

moze l’ i’ko shvatit’ tugu ovu

Rodjena nam djeca u tudjini

iako su ovdje im korijeni

tudjina ih otima polako

srcu sve to gledat’ nije lako

Gdje pripadam, ovdje ili tamo

nase jade jedino mi znamo

ostah zeljan kuce i rodbine

eto to je cijena te tudjine