U haremu Aziz Abdulaha
trista šeset i pet djevojaka
svaka djeva’ za tim danom zudi
kad je Aziz u godini ljubi
Fatima je najljepsa od cura
uvijek sjedi kraj rumena djula
na njoj kaftan i jelek se trese
a kroz svilu njedra provide se
haj a kroz svilu njedra provide se
Sjajni mjesec za oblake stao
u lijepu se Fatu zagledao
pa joj ljubi i miluje grudi
pazi jadan, da je ne probudi
Za sevdahom svaka zudi djeva’
neljubljena koliko bi htjela
jedan poljub’ sa mednih usana
premalo je u godini dana
haj premalo je i svakoga dana