Radmila Milosevic — Ponocni voz

Sa ponocnim vozom, sto ce nocas stici

kao nekad davno opet ces mi prici

zadrhtace ruke zeljne zagrljaja

shvaticemo opet da nas zivot spaja

Ref.

U ponocnom casu, na ramena moja

pasce kao nekad topla ruka tvoja

zablistace radost u nasim ocima

svoju pricu srece pricacemo svima

Pricacu ti dugo o svojoj samoci

dok umorni putnici nestaju u noci

ulicama dragim setacemo sneni

kao nekad davno, opet zaljubljeni

Ref.

Osmeh jutra ce nas zagrljene naci

u svet srecnih ljudi i mi cemo poci

nikada te vise ostaviti necu

jer daljina ume da pomuti srecu

Ref.