Ramiz Brkic — Sada zivim s uspomenom

Nista vise nije, nije kao prije

dragi Boze moj, mnogo tesko je

u kuci tisina i led stanuje

poslije nje sva radost u cosku samuje

Odnijela je osmjeh, odnijela je sve

zakljucala srecu da tuga caruje

nudila je ljubav i strast da ispijem

moram gresne oci od nje da sakrijem

Ref.

Sada zivim s uspomenom

rastavljen sa jednom zenom

koja ode zauvijek, zauvijek

koja ode zauvijek, ne mogu naci lijek

Nisam nekad znao, sdaa dobro znam

cekala je mene i njoj da se dam

sad da carstvo nudim, kaze — ne treba

moja zvijezda drugom sija sa neba

Ref. 2x