Ramiz Selak — San o Mostaru

Nekad mi zamirise rijeka

usijan kamen i zrela blatina

onda se sjetim skolskih dana

ljubavi prve i prvih batina

Jer u nas je sve drugacije

kafa se pece, a hljeb se kuha

na taj hljeb mladost mirise

vazno je bilo imati kruha

Ref.

Jednom cu doci ljubavi

dok zivot nije rek’o kraj

da udahnem ti zrak

za onaj zadnji izdisaj

Tad mi oprosti, strasni grijeh

sto cu bez tebe stariti

tijelo nek stoji bilo gdje

dusu cu umostariti

K’o rijeka svoje obale

zivot me kruni, dio po dio

mijenjas se i ti stari moj

al’ ja te pamtim kakav si bio

U nas je sve drugacije

volimo jako, volimo dugo

tu ljubav ne razumije

kom’ nije dusu, grijao jugo

Ref.