Raspjevane Meraklije — Prsten tuge

Istina je ovo niste culi

kako su se biseri prosuli

dvoje mladih iz Podrinja brate

za vjencanje spremali su svate

Mlad je momak malo para skupi

zlatan prsten djevojci da kupi

da se uzmu oni tada rijese

njihov prsten tugom kovan bjese

Sijao je kao sunce sjajno

sa njim tugu skrivao potajno

na njemu su neke cini bile

mladom momku zivot unistile

Na vjencanju prsten dragoj dade

u dusi mu neki bol zastade

zagrli je na koljena klekno

svojoj dragoj ovako je reko

Nemoj draga da ti bude zao

sto se nisam sa tobom vjencao

ja umirem, s tobom se rastajem

prsten tuge tebi draga dajem

Nemoj za mnom da ti suze teku

uzmi prsten, baci ga niz rijeku

neka voda cini mu izbrise

da se tuga ne ponovi vise

Zadnje rijeci djevojci izusti

tjelo klonu, svoju dusu pusti

tu ga draga poljubi u celo

vjencanicom prekrila mu tijelo

Iz oka joj suza je potekla

svome dragom ovako je rekla

ne umiri, ne odlazi sada

nisam te se nagledala

Mlada moja majka nece izdrzati

sto te svojim zetom nece zvati

nikada te prezaliti necu

prsten tuge unisti nam srecu

Nek je proklet zlatar sto ga kova

zalosna je bila prica ova