Riblja Corba — Sutra me probudi

Mene nema, potpuno sam prazan

i za srce ujela me sarka

ja sam izlizan ko vojnicki kazan

ja sam ponisten ko postanska marka

Ako te ima, pomozi mi, Boze

dusa mi je godinama trovana

covek je zbir creva, kostiju i koze

covek je vreca govana

Cujem iza ledja podsmesljivi kikot

nekad bih ubio, a nekad mi se place

ja jedino umem da budem Don Kihot

i da dalje jurim svoje vetrenjace

Ref.

Ovih dana ja sam bolestan od ljudi

nemoj da me diras, sutra me probudi

Kucici i kucke mahali su repom

a ja bespomocan ko riba na suvom

o necemu lepom pricao sam slepom

i sve svoje istine pevao sam gluhom