Roman — Zivot mi dodje

Znam odakle sam i sta sam, kome da se javim

koga cu da kuliram i ko su mi drugari

jeste, imam poroke i imam lose navike

i pored svega toga, ja uvek cu da pomognem

uvek cu da pokleknem za ljude oko sebe

i ako su dokazali, oni nece za mene

neke stvari, uvek prodju ko sekund

pa se okrenes i shvatis

sta se desilo u trenu

Ko je bio u BMW-u, ko je bio tu na keju

svi su znali da siste

a kad se desilo svi blenu

tri minuta oko mene nisam znao sta se desava

zbog udarca sa ledja sto sam dobio u potiljak

s leve se okren’o, s boka me oborili

na zemlju zatim nogama, po ledjima sutirali

niko nije pomogao, sem jedne dobre devojke

hvala ti na pomoci, pamticu te zauvek

imao sam tripove da zivim kao beton

svako da me gazi da osecam se bedno

zato sam i mislio da sam dobar covek

tada svima sam pomogao, a ko me sada zove

Ref.

Zivot mi dodje kao izlizani san

kao napusteni grad, kao unisteni dan

kao more bez soli, kao tuga koja voli

kao sreca koja boli, kao propali idoli

kao knjiga bez slova, kao duga bez boja

kao kuca bez krova, kao osecanja gola

kao ljubav koja place, kao papir koji skace

kao oko, koje ne ume da place

Ceo zivot necemu se nadas

osetis da zivis onog trena kada padas

tripujes da letis, covek si pa nemas krila

kada krenes da padas, onda kazes Boga ima

Nema ga tebra, niti ce ga biti

kazes nemoj da me lazes evo ja cu primer biti

zivot uz’o mi je sve, Boga nigde nije bilo

u sebe sam bezao, od suza se krio

ljubav uzimao na ler, nisam imao da vratim

pa sam rekao zivotu, svojim telom cu da platim

zato svake noci patim, svaki datum pamtim

navik’o na stvari koje ne mogu da pratim

ne mogu da shvatim, ne mogu da vratim

par godina unazad koje vecno cu da pamtim

Ref. 2x

Kategorizovano kao Roman