Romana — Kad mi gore obrazi

Imao je pogled koji zene nervira

drzao se kao da je centar svemira

gledao me sa visine ko sa oblaka

oduvek sam slicne njemu slala dovraga

Pricao je muskim glasom ko iz bureta

uhvatih se da ga slusam kao ukleta

al’ nijedna rec

do mozga mi ne dolazi

znam ja sta je sa mnom

kad mi gore obrazi

Ma to je to

kad su nervi kao strune zapeti

ma to je to

zdravo ljubavi, a zbogom pameti

Ref.

Od toga dana nista nije kao prije

od toga dana ja ne brojim godine

eh da sam tada znala

to sto sada znam

nikuda iz kuce ne bih

izasla taj dan

I ne bi ovo srce

puklo na dvoje

i ne bih rekla

jedan zivot malo je

a vreme leti, zivot brzo prolazi

a jos zbog njega meni gore obrazi