Rustica — Spomen tvoga imena

Dani nestali u moru

samo sjena na prozoru

sta, k´o jubav nasa

vitron nosena, prolazi

Mi, stisli se u dvoru

dok valovi u provu

trag od zvizda

jednon izgubljenon snu skrivaju

Tvoja ruka nemirna

hladan dodir, pogled priko moga ramena

k´o i stakla slomljena

bacas sricu, koju mogu da ti dan

Ref.

I sad, svaki put na spomen tvoga imena

protrnen, jer, slidi´ san ti trag

nosin tu, sad i znak o´ tvoga dodira

cuvan ga, jasno je k´o dan

Ako ikad bude tesko nosit´

sama sve te dane

shvati tada da san ovdje za tebe

zauvijek borin se

Rici izgubile miru

trazis u drugima viru

zauvik vidin sebe

prije svitanja, odlaska

Ref. 2x