Safet Isovic — Andjelija

Andjelija, pastirica mlada

pusti ovce, niz planinu sadje

da u sjaju, velikoga grada

bolju srecu od preslice nadje

Bijeli dani, prolazili kradom

i sjecanja da su ovce bile

jedne noci, prosetala gradom

u raskosnoj haljini od svile

Od tada je, gradom na sve strane

setala se, poput bijele vile

i nudila svoje jorgovane

u raskosnoj haljini od svile

Teski jadi, majku joj dotukli

a djevojku, jedne zore sive

iz Dunava, alasi izvukli

u raskosnoj haljini od svile