Jahao sam konje, asikovo, pio
ali nikad nisam ‘vako rahat bio
gle visoko sunce uprlo strijele
na zumbule plave i dzule bijele
Na granate smokve pokraj sadrvana
i sevlije vite od stoljetnih dana
i tanke munare sred ravna Mostara
sto se sad bijeli od rasna behara
Pa jos kako ovdje mirise meleksa
i zelena trava od pamuka meksa
i bijeli cvijet tresnje i jasmina
ko mahale kuda prolazi Emina
Ah, Emina samo tuga mi se javi
da joj mrsim svilu uvojaka plavih
da izljubim grlo i pod grlom sto je
pa san kada tiho sklopi oci moje
da ne masi kitom bijela behara
tada bi mi bio Dzennet bez karara